Od vremena prapovijesti, kad se homo sapiens izdignuo iznad ostalih primata, težio je osigurati za sebe i svoju obitelj - KROV NAD GLAVOM. Krov nad glavom značio je zaštitu od vremenskih neprilika ali i od prirodnih neprijatelja.

Čovjek je u početku za KROV NAD GLAVOM koristio prirodna skloništa, špilje, pečine, iz kojih je istjerao dotadašnje "stanovnike" - životinje.

Kako je intelektualno "rastao", otkrivao je alate, oruđa i oružje, koji su mu bili od velike pomoći pri "izgradnji" ili "uređenju" njegovog doma. Ovisno o podneblju u kojem je živio, čovjek je otkrivao razne vrste građevinskog materijala. U području bogatom šumom, to je naravno bilo drvo. U krškim predjelima bio je to kamen. U ravničarskim područjima, čovjek je otkrio da može oblikovati zemlju, ispeći je i tako dobiti vrlo čvrst građevinski materijal za gradnju.

Priča o tri praščića prva je asocijacija pri spomenu na slamnate kuće. Vuk je s lakoćom otpuše, a nesretni praščić beskućnik bježi k bratu koji je sazidao kućicu od cigle.

KUĆA OD BALIRANE SLAME

No, iznenadit ćete se ! Da je to zbilja tako, ova tehnika gradnje ne bi toliko dugo opstala. Stvar je u tome što praščić nije znao da treba koristiti baliranu slamu i nije znao da se slama može ožbukati, kao i bilo koji drugi zid.
Razlog zašto je ova tehnika gradnje danas sve popularnija vjerojatno je u ekonomskoj računici.
Slama je poljoprivredni nusproizvod i može se nabaviti po relativno niskoj cijeni (od 3 do 10 kuna po bali sijena), a dobivena je vrijedna kombinacija izolacijskih i statičkih svojstava.
Mogućnosti koje pruža tehnika gradnje slamom gotovo su neograničene. Zid od balirane slame moguće je koristiti kao nosivi element, gdje se konstrukcija krovišta sidri direktno na zidove.
Češće se slama koristi kao ispuna, gdje se strukturalni elementi objekta grade najčešće od drveta, ali u nekim slučajevima čak i od metala ili armiranog betona.
Za razliku od nekih drugih građevinskih materijala, slama pruža mogućnosti izgradnje nepravilnih, organskih oblika koji nerijetko završavaju više kao umjetničko djelo, nego samo kao kockaste kuće na koje smo navikli.
Naravno, i kuća od slame može biti izvedena tako da potpuno izgleda kao objekt građen konvencionalnim materijalima.
Slama neprimjetno ostaje među slojevima žbuke i jedini dokaz njene prisutnosti je znatno niži račun za grijanje.
Slamnati zidovi se obavezno moraju ožbukati kako bi se slama zaštitila od vanjskih utjecaja. U tu svrhu se najčešće koristi žbuka na bazi vapna, a gdje je to moguće, glinene žbuke predstavljaju izvrsnu jeftinu alternativu.
Cementna žbuka potpuno je neprikladna za korištenje u kombinaciji sa slamom, jer stvara paronepropusni sloj i zid ne diše, odnosno onemogućen je prolaz viška vodene pare iz unutrašnjosti objekta prema van.
To može uzrokovati kondenzaciju vlage s unutrašnje strane zida, što rezultira truljenjem slame. Izbjegavanjem upotrebe cementa koji ionako nije poželjan materijal u ekološkom graditeljstvu potpuno rješavamo problem. Evo nekoliko razloga zašto se uopće upuštati u gradnju slamom.
1. Održivost
Slama je obnovljivi materijal koji se može proizvoditi/uzgajati svake godine. Energija potrebna za proizvodnju ovog materijala dolazi od sunca – obnovljivog izvora energije.
Kada objekt prestane biti u funkciji, slama se i nakon dugog niza godina može kompostirati ili koristiti u povrtlarstvu za malčiranje. Nema problema s otpadom.
2. Energetska efikasnost/izolacijska svojstva
Trenutni građevinski propisi zahtijevaju da koeficijent toplinske provodljivosti, odnosno, U(k) vrijednost vanjske ovojnice objekta koji se grije ne prelazi 0,35 W/m2K.
U Europskoj uniji postoji tendencija da se to smanji na 0,25. Tipičan zid od slame (najčešće debljine oko 45 cm) ima ovaj koeficijent oko 0,13 W/m2K, dakle dva do tri puta niži od modernih građevinskih materijala i mnogo niži od trenutačnih građevinskih propisa.
Kad bi se u građevinu od balirane slame još inkorporirala i načela pasivne solarne gradnje, kao što su termalna masa i velike staklene površine sa sunčane strane, dobili bismo energetski izuzetno efikasan objekt.
Ovakva gradnja znatno smanjuje količine goriva potrebnog za zagrijavanje tijekom zime, što naravno rezultira smanjenjem emisije CO2 u atmosferu.
3. Zvučna izolacija
Bale slame djeluju i kao izuzetna zvučna izolacija, pa nije rijetkost da se tonski studiji grade na ovaj način. Razina buke u kućama od slame je toliko mala da boravak u ovakvoj kući djeluje smirujuće.
4. Nizak rizik od požara
Slama gori. Da, ali ožbukani slamnati zidovi su manje skloni požaru nego tradicionalne drvene kuće. Budući da je slama u balama vrlo gusto stisnuta, u njoj nema dovoljno kisika da bi se zapalila.
Pokušaj da se zapali bala slame mogao bi se usporediti sa pokušajem da se zapali telefonski imenik.
Iako zasebne stranice gore, dok je knjiga zatvorena, nemoguće ju je zapaliti. Ne pokušavajte to kod kuće! Isto je i s balama slame.
Ako pokušate zapaliti cijelu balu slame dok je još uvijek povezana konopcima, iznenadit ćete se koliko je teško. Još kad na bale slame dodamo žbuku, rizika od požara nema.
To je i potvrđeno brojnim ispitivanjima na zapaljivost, o čemu možete pročitati na stranicama Njemačkog instituta za građevinska ispitivanja.
5. Niski troškovi izgradnje
U ovom trenutku proizvodnja slame je veća od potražnje za njom. Uglavnom je se smatra otpadnim materijalom.
Kod nas se cijena slame kreće od oko 3 do 10 kuna po bali, a često u cijenu ulazi i dostava. Za objekt od 100 m2 ugrubo možemo reći da nam treba oko 400 bala slame.
Ako uzmemo najskuplju cijenu u obzir, na zidove ćemo potrošiti 4000 kuna, što je puno jeftinije nego kad bismo gradili zidove od cigle ili blokova.
Osim toga, zidove od cigala ili blokova potrebno je povezati vezivnim materijalom i postaviti toplinsku izolaciju (danas se najčešće koristi ekspandirani polistiren-stiropor), što još više poskupljuje cijelu stvar.
Zahvaljujući jednostavnosti izgradnje slamom, moguće je ostvariti dodatna smanjenja troškova tako da se u gradnju uključe neprofesionalni radnici. Često su budući vlasnici objekta od slame ujedno i glavni graditelji.
Zidovi od slame izuzetno su pogodni za žbukanje glinom. Ako živimo u takvom podneblju da imamo pristup većoj količini gline, možemo, na primjer, iskopati jezerce i dobivenu zemlju iskoristiti za žbukanje kuće.
Na taj način se dodatno štedi na građevinskom materijalu - nije potrebno kupovati vapno i pijesak (čime bismo inače žbukali).
6. Strukturalna stabilnost
Zidovi od balirane slame su više nego adekvatni za nošenje tipičnih tereta kao što su etaže, krovišta i teški nanosi snijega na krovu zimi.
Bale slame su prošla laboratorijska i empirijska istraživanja i pokazale su se pogodnima za izgradnju najmanje dvokatnica. Ako se slama koristi samo kao ispuna, a u svrhu nosivosti se gradi konstrukcija, mogućnosti su neograničene – teoretski bi se mogli graditi i neboderi.
7. Zdravo životno okruženje
Slama predstavlja izrazito zdravu alternativu modernim građevinskim materijalima. Slama je prirodan materijal i nema štetnih utjecaja.
Ne uzrokuje alergije jer se ne radi o sjenu, pa ne sadrži pelud (slama je od žitarica, a sijeno je pokošena livada, pa sadrži pelud poljskog cvijeća).
Kvaliteta zraka u kućama od slame bitno je bolja, jer ne ispušta nikakva isparavanja kao što su primjerice formaldehidi koje često ispuštaju moderni materijali. Osim toga, za razliku od betona, slamnati zidovi dišu, što rezultira bitno svježijim zrakom u prostorijama.
8. Izgradnja je osnažujuća i zabavna
Zbog jednostavnosti, izgradnja ovakvog objekta često djeluje osnažujuće na obične, nestručne ljude koji imaju malo ili nikakvog iskustva s gradnjom.
Proces dizajniranja i izgradnje je puno dostupniji ljudima koji bi inače vjerojatno bili isključeni iz procesa. Prekrasan primjer su ženske grupe koje se bave izgradnjom kuća, a često zbog jednostavnosti izabiru baš ovu tehniku.
U patrijarhalnom društvu u kojem živimo, žene redovito bivaju isključene iz procesa gradnje uglavnom pod izgovorom da je gradnja "muški" posao zbog količine fizičkog rada.
Neprofitna mreža grupa Women Build Houses bavi se povećanjem dostupnosti graditeljskih vještina i znanja ženama te promocijom održivog graditeljstva.

Iako se u posljednjih godina širom svijeta pojavljuje sve više kuća od balirane slame, u Hrvatskoj se ova graditeljska tehnika nedavno pojavila.
Velik problem predstavlja manjak zakonske regulative za slamu kao građevinski materijal. Tako da slamu, koja iako ima bolja izolaciona svojstva od nekih priznatih izolacijskih materijala, zasad ne smijete legalno koristiti u graditeljstvu.
U drugim državama, primjerice u Njemačkoj provedena su sva potrebna ispitivanja na slami i sada se baliranu slamu može koristiti kao i svaki drugi građevinski materijal.
U SAD-u se može dobiti građevinska dozvola čak i za kuće u kojima slamnati zidovi nose krovište, dakle bez ikakve dodatne nosive konstrukcije.
U Hrvatskoj su nedavno izgrađene prve tri kućice a nalaze u Lopatincu kraj Čakovca, u Balama u Istri i u Vukomeriću.
Sve tri kućice su proizvod otvorenih radionica koje su organizirale ekološke udruge. Radi se o malim objektiva veličine oko 12 m2, a koristit će se kao pokazni primjerci u svrhu edukacije o gradnji slamom.
Sva tri objekta izgrađena su od slame od lokalnih poljoprivrednika, a zidovi su ožbukani glinom koja je nađena na terenu ili u blizini terena izgradnje.

ZAŠTO DRVENA KUĆA ?

Izbor Vašeg budućeg doma potrebno je sagledati kroz razne aspekte, a odluku nipošto ne treba donositi naprečac. Postoje mnogi razlozi za odabir drvene kuće, zdraviji ambijent, bliskost prirodi, želja za estetikom a posebno cijena.
    Neupitan razlog jeste mnogo zdraviji ambijent u odnosu na ostale tipove gradnje. Klasične, zidane kuće i objekti uglavnom su hermetički zatvoreni, nisu prozračni te ne osiguravaju dovoljnu izmjenu zraka u prostorijama. Zato je u zidanim objektima potrebno osigurati skupe ventilacijske uređaje ili na manjim objektima otvarati vrata i prozore što rezultira rashlađivanjem prostorija zimi i zagrijavanjem ljeti. Nasuprot tome u drvenim kućama uvijek ima dovoljno svježeg zraka te nisu potrebni ventilacijski uređaji niti otvaranje vrata i prozora. Unutar prostorija obavlja se prirodna ventilacija kroz vanjske zidove. U drvenoj kući, dakle, nema propuha, a odlična izolacijska svojstva drveta omogućuju prirodnu termoregulaciju tako da zimi budu ugodno tople, a ljeti da daju svježinu.

Karakteristike i prednosti drvenih kuća
Vješto dizajnirana i pravilno izvedena drvena kuća jednaka je bilo kojoj drugoj kući, pa čak i bolja.

Stalnost temperature
    Temperatura unutar drvene kuće ostat će u 24 sata nepromijenjena iako se ne vrši nikakvo dodatno zagrijavanje. Prema istraživanjima Američkog Nacionalnog Zavoda za Standarde disipacija topline kroz pojedine dijelove kuće iznosi:

Kao što vidite najveći gubitak topline ide kroz prozorska stakla.
Drvo kao odličan izolacijski materijal zadržava toplinu zimi, a svježinu ljeti.

Samoregulacija vlažnosti
Osim temperature važna je i vlažnost zraka. Naime masivni, drveni zidovi zadržavat će vlažnost zraka u prostoriji u zadovoljavajućim granicama na principu samoregulacije pa nisu potrebni nikakvi dodatni klimatizacijski uređaji i ovlaživači zraka. Drvene oblice upijat će vlagu kada je ima previše u zraku, a otpuštat ju kada je zrak suh. Zato zrak u drvenoj kući neće biti ni presuh niti prevlažan.

Kuća koja diše
Drvo u svojoj mikrostrukturi je difuzno što znači da propušta zrak u oba smjera. Na taj način osigurava se neprekidna izmjena unutrašnjeg i vanjskog zraka te nema potrebe za otvaranjem vrata i prozora, nema propuha, nema gubitka topline. Za razliku od drveta, beton i PVC nemaju ovakva difuzna svojstva i nisu prozračni nego hermetički zatvaraju stambeni prostor. Izgradnjom drvene kuće dobije se zdrav i kisikom pun prostor za život, a što je posebno važno kod osoba sa dišnim poteškoćama.

Antialergijska sredina
Drvo kao prirodan materijal pokazuje odlična elektrostatička svojstva. To znači da se drvo neće naelektrizirati te privlačiti i zadržavati mikročestice prašine, peludi ...itd. Na taj način unutar drvene kuće stvara se antialergijska sredina što je posebno važno kod ljudi sa raznim oblicima alergija.

Praktične prednosti
Izgradnja drvene kuće je jeftinija te kraće traje od klasične cigla-beton kuće. Naime završetkom standardne kuće cigla-beton potrebno je neko vrijeme da se voda korištena za građenje i žbukanje osuši iz zidova te za to vrijeme nije pogodna za stanovanje. Montaža drvene kuće spada u vrstu tzv. suhe gradnje pa je pri završetku poslova moguće odmah u nju useliti. Nadalje, suhu gradnju je moguće izvoditi i na izuzetno niskim temperaturama, dok kod betonske gradnje to nije slučaj zbog smrzavanja vode. Dakle, svoju drvenu kuću bez ikakvih problema možete početi graditi zimi te već iste zime u nju i useliti.

ZAKLJUČAK
Kao što možete vidjeti izgradnjom drvene kuće ne samo da dobijete zdrav i prirodan ambijent, nego i znatnu uštedu u novcu i vremenu prilikom izgradnje te kasnije uštedu na zagrijavanju i hlađenju.

MONTAŽNA KUĆA ILI KLASIČNA GRADNJA ?

Beton i cigla kod nas su još uvijek glavni materijali za gradnju kuća. U Zapadnoj Europi od 20 do 30 posto obiteljskih kuća je montažno dok je u SAD-u klasična gradnja stvar prošlosti. Ako ste jedan od sretnika koji ima komad zemlje i razmišljate o vlastitom domu pročitajte koje su prednosti i mane montažne gradnje u odnosu na klasiku.

U Hrvatskoj većina investitora još uvijek se odlučuje za klasičnu gradnju, a procjenjuje se da montažne kuće čine manje od pet posto svih obiteljskih kuća. Ipak, zadnjih nekoliko godina zanimanje za montažne ili gotove kuće, kako im vole tepati proizvođači, sve više raste a osobito među mladim obiteljima

Prvo pitanje koje muči investitore je: 'Koliko to košta?'. Trenutno, na hrvatskom tržištu radi desetak proizvođača montažnih kuća a cijene se kreću od 300 do 900 eura po kvadratu ovisno o dovršenosti objekta za obiteljske kuće između 100 i 150 četvornih metara.

S druge strane cijena kvadrata u klasičnoj gradnji je od 900 do 1100 eura pod pretpostavkom da radove vodi građevinska tvrtka. Međutim, javna je tajna i 'dobar' hrvatski običaj da se za gradnju angažiraju majstori i radnici na crno pod krinkom rodbine koje je, evo baš neki dan, došla u posjet iz BiH, Rumunjske ili Bugarske. Naravno, tada je gradnja jeftinija i do 40 posto.

Za kvalitetno izgrađenu montažnu obiteljsku kuću potrebno je od dva do četiri mjeseca. Većina posla obavi se u tvornici, gotovi dijelovi dolaze na gradilište a za samu montažu potrebno je tek par dana. Jedini zadatak investitora je da postavi temelje.

Gradnja klasične kuće traje od osam do 12 mjeseci iako često potraje i po nekoliko godina; dok se postavi fasada pa se digne jedan kat, pa drugi… Ovisno kako se gleda, etapna gradnja može biti mana ali i prednost klasične gradnje jer dopušta investitoru da u nekoliko faza, ovisno o sredstvima, gradi kuću. Kod montažne kuća to nije moguće.

Za razliku od kuće od betona i cigle koja, ako se održava, može trajati vječno, gotove kuće imaju svoj rok trajanja. Procjenjuje se da je nakon 100-150 godina montažna kuća odslužila svoje. Svi proizvođači ističu garanciju na svoje proizvode. Tako, slovenski Marles garantira da u 30 godina neće doći do nikakvih oštećenja a tvrtka Krivaja iz BiH-a daje garanciju na 60 godina i 100 godina na stabilnost.